Mijenja se ekosustav Jadranskog mora

Institut za oceanografiju i ribarstvo djeluje od 1930. u lijepom ambijentu splitskog Marjana. Hrvatska je mediteranska zemlja, velikim dijelom upućena na more, a poznavanje tog okoliša i promjena kojima već svjedočimo, od životne je važnosti za stanovnike priobalja i cijele zemlje. O tome razgovaramo s ravnateljicom Instituta, Živanom Ninčević Gladan.

Privatna arhiva

Gospođo Ninčević Gladan, koliko Hrvati općenito znaju o prirodoslovnim osobinama našeg Jadrana?

Ljudi na moru imaju različite interese koji ne moraju uvijek biti usmjereni na poznavanje morskog ekosustava. Posljednjih smo se godina otvorili prema javnosti izvještavajući o rezultatima rada naših znanstvenika, ali i odgovarajući na upite. U razgovoru s ljudima, ali i u raspravi koja se razvije na društvenim mrežama, najčešće radi identifikacije morskih organizama, uočila sam da postoje građani koji dosta dobro poznaju život u moru. Međutim ono što sa sigurnošću mogu reći je da je veliki dio javnosti svjestan koliko je važno zaštititi morski ekosustav u cjelini i očuvati morske biološke resurse, što je i razumljivo s obzirom na dužinu naše obale i djelatnosti na moru i uz more, bilo da je riječ o turizmu, pomorstvu, ribarstvu, akvakulturi ili nautičkom turizmu.

Po čemu je Jadran poseban u okviru Sredozemnog mora?

Geografski gledano, Jadransko more duboki je zaljev Sredozemnog mora. Jadran je poluzatvoreno more što ga čini posebno osjetljivim na zagađenje i utjecaje s kopna. No dva su bazena međusobno povezana cirkulacijom i ulaskom sredozemne vode u Jadran. Za razliku od Sredozemnog mora, gdje je gubitak isparavanjem veći od primitka vode, u Jadranu se zahvaljujući utjecaju rijeka slanost sredozemne vode razblažuje (bazen dilucije), a to pridonosi ekološkoj ravnoteži.

U Jadranskom moru svakih desetak godina događaju se promjene temperature i saliniteta u vezi s cirkulacijom u sjevernom Jonskom moru, što je poznato pod nazivom BiOS (engl. Adriatic-Ionian Bimodal Oscillating System). Naime, za ciklone u Jadran ulazi slanija voda siromašna nutrijentima iz istočnog Sredozemlja, dok za vrijeme anticiklone u Jadran ulazi voda nižeg saliniteta bogata nutrijentima iz zapadnog Sredozemlja.

Ronjenje s dupinima u Parku prirode Telašćica  / Snimio Damir Zurub / HTZ

U vrijeme sve izrazitije promjene klime i ekosustav Jadranskog mora polako se ali sigurno mijenja. Što to znači za naše more u budućnosti i što znanstvenici očekuju, te možemo li vidjeti promjene već sada?

Prema izvješćima Međuvladina panela o klimatskim promjenama zatopljenje je sve veće, a najveće je na Arktiku, što je porast razine mora stavilo u fokus istraživanja klimatskih promjena. Promjene u ekosustavu Jadrana već se uočavaju. Jedna od promjena je u prostornoj raspodjeli organizama, odnosno u rasprostranjenosti s izrazitim pomicanjem vrsta prema višim geografskim širinama. U zadnjih desetak godina pojavilo se petnaestak novih vrsta riba, od čega su čak četrnaest tzv. lesepsijski migranti, što znači da su u Sredozemno more stigle kroz Sueski kanal iz Crvenog mora. Neki od važnijih migranata su: plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii), tamna mramornica (Siganus luridus) i srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus).

Klimatske promjene utječu na razmnožavanje i biologiju morskih organizama i tako mogu dovesti do povećanja ili potpunog pada njihove brojnosti i biomase. Jedan je od utjecaja i produženo razdoblje stratifikacije, u kojem je sloj tople površinske vode na dubljoj hladnijoj vodi i nema prijenosa nutrijenata u eufotičku zonu, a smanjuje se i dubina izmiješanog sloja, što dovodi do smanjenja biomase fitoplanktona i primarne proizvodnje, što je osnova hranidbenoga lanca u moru. Takve promjene mogu dovesti do znatnog osiromašenja morskog ekosustava i smanjenja ribljeg fonda.

Vaš časopis Acta Adriatica izlazi od 1932, što ga čini jednim od najstarijih znanstvenih časopisa u Hrvatskoj. Recite nam nešto više o toj tradiciji, znanstvenim probojima i budućnosti istraživanja mora.

Acta Adriatica izlazi od sama početka osnivanja Instituta, što ukazuje na svjesnost znanstvenika o važnosti publiciranja znanstvenih spoznaja i širenja informacija unutar znanstvene zajednice. Časopis izlazi dva puta godišnje i objavljuje znanstvene radove iz različitih disciplina, među kojima prevladava biologija s više od šezdeset posto, zatim fizička oceanografija, komercijalno ribarstvo i kemija mora i zagađenje. Acta su imala i specijalna izdanja posvećena zajedničkoj tematici. Tako je cijeli jedan volumen bio posvećen dugoročnom eksperimentu obogaćivanja Mljetskih jezera. Izdane su i serije monografija o planktonskim zajednicama, morskim puževima i biologiji i populacijskoj dinamici inćuna. Važna je nova značajka i online objavljivanje radova odmah nakon prihvaćanja rada bez čekanja na kompletiranje čitavog izdanja. Acta Adriatica ima otvoreni besplatni pristup, za razliku od mnogih drugih časopisa koji prate trend porasta naplaćivanja u izdavaštvu. Sadašnji je fokus na radovima koji će poboljšati naše znanje u svim aspektima znanosti o moru, posebno kemijskoj i fizičkoj oceanografiji, morskoj geologiji, okolišu i klimatskim promjenama, uključujući modeliranje, očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje morskim okolišem.

Ove ste godine pokrenuli projekt More budućnosti. Svrha je projekta senzibilizacija djece za okoliš i održiv razvoj te poticanje kreativnog izražavanja s temom mora. Što djeca uče u tom projektu?

Svjesni smo važnosti širenja znanja i novih spoznaja o moru te poticanja ljudi na očuvanje okoliša. Zbog toga smo pokrenuli i projekt More budućnosti, sufinanciran sredstvima Zaklade Adris, u okviru kojeg smo se odlučili djelovati na najmlađe članove našeg društva. U okviru projekta posjećujemo škole i na pristupačan način djeci približavamo znanja o moru uz jako mnogo primjera dobrobiti koje more ima za naš planet, pri čemu se, ovisno o uzrastu, obrađuju razne teme, kao što su npr. bioraznolikost, uloga mora u proizvodnji kisika, klimatske promjene, ribarstvo i zagađenje.

Pored samih predavanja, radionice uključuju i praktični dio, gdje učenici imaju priliku zaviriti u tajni, nevidljivi svijet planktona mikroskopom, učiti o bioraznolikosti školjkaša, zaigrati igru o hranidbenim mrežama u moru te barem virtualno zaroniti u neka od najljepših mora na svijetu. Radionice su osmišljene kako bi potaknule djecu na promišljanje o moru i njegovoj važnosti te ih motivirale da budu aktivni u njegovu očuvanju. Do sada smo obuhvatili oko tisuću djece i 63 učitelja i profesora, a poseban naglasak stavljen je na škole u manjim gradovima, ruralnim područjima u kontinentalnom dijelu Hrvatske te duž jadranske obale kako bi i te škole dobile priliku koju inače možda nemaju. Kroz projekt smo također željeli potaknuti i kreativno izražavanje djece s temom mora. Radovi nam svakodnevno stižu, a izložba radova djece iz svih dijelova Hrvatske bit će održana tijekom glavne manifestacije Europske noći istraživača u rujnu u Splitu. Na taj način želja nam je barem na jednu noć povezati djecu diljem Hrvatske u zajedničkom cilju očuvanja mora. U okviru projekta upravo završavamo i publikaciju Ocean u našim rukama: vodič kroz oceansku pismenost, namijenjenu prvenstveno učiteljima kao dodatni resurs za ideje kako znanost o moru približiti učenicima.

Koji su novi znanstveni projekti u tijeku? Javnost se osobito počela zanimati za tajanstvenoga velikog morskog crva?

Veliki morski crv kojeg nalazimo u hrvatskom podmorju vrsta je Eunice roussaei. Slabo je istražen bentoski mnogočetinaš, unatoč činjenici da se komercijalno izlovljava jer se koristi kao mamac. Živi u tuljcima koje gradi u sedimentnom tipu dna. Nije poznata gustoća njegove populacije ni rasprostranjenost u Jadranu, a malo je podataka i o njegovoj biologiji i ekologiji. U okviru Operativnog programa za ribarstvo provodimo specifična istraživanja kojima je cilj procijeniti stanje populacije niza vrsta uključujući morskog crva, spužve, jegulje, rebraša, male plave ribe i na kraju dati preporuke Ministarstvu za buduće gospodarenje tim vrstama.

U Institutu se ove godine istraživanja provode u okviru četrdesetak projekata, uključujući nacionalne znanstvene, međunarodne i stručne projekte. Među njima istaknula bih dvanaest nacionalnih znanstvenih projekata, od kojih je deset financirala Hrvatska zaklada za znanost, dok su dva projekta financirana iz strukturnih fondova Ministarstva znanosti. Najveći broj međunarodnih znanstvenih projekata financiran je iz Interreg fondova Europske Unije. Teme istraživačkih projekata obuhvaćaju široki raspon od istraživanja potencijalno toksičnog fitoplanktonskog roda Pseudo-nitzschia i bakterijskih zajednica preko ekstremnih poplava u Jadranu, smjernica za reviziju važeće hrvatske nacionalne regulative za upravljanje kakvoćom mora za kupanje, bentoskih nezavičajnih vrsta u Jadranu, do ekološki osjetljivih područja komercijalno eksploatiranih vrsta, procjene ekoloških čimbenika rasta školjkaša i procesa izranjanja i poniranja morske vode.